struka(e): |

kulturni materijalizam. 1. Jedan od teorijskih smjerova sociokulturne antropologije druge polovice XX. st., izrastao iz marksističkoga materijalizma. Dijeli kulturu na tri razine: infrastrukturu (ekološka i biološka ograničenja, način proizvodnje), strukturu (srodstvo i politika) i superstrukturu (religija i umjetnost), pri čem proučavanje infrastrukture epistemološki prethodi proučavanju strukture i superstrukture. Vodeći je predstavnik smjera Marvin Harris.

2. Britanski književnokritički pokret razvijen 1980-ih na proučavanju renesansne drame (Jonathan Dollimore, Catherine Belsey, Alan Sinfield), nastao po programu koji je potkraj 1970-ih predložio britanski marksistički kritičar R. Williams. Marksistička je metodologija obogaćena analitikom diskursa M. Foucaulta te kulturne pojave proučava u njihovoj upletenosti u materijalne, društvene, ekonomske i političke okolnosti njihova nastanka. Pritom se kultura ne tumači kao puka nadgradnja ekonomske baze kao u klasičnom marksizmu, nego kao jedna od materijalnih praksi koja sudjeluje u oblikovanju, održavanju i subverziji dominantne ideologije i povijesno kontingentnih odnosa moći.

Citiranje:

kulturni materijalizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kulturni-materijalizam>.