struka(e):
Kuzmin, Mihail Aleksejevič
ruski književnik
Rođen(a): Jaroslavlj, 18. X. 1872.
Umr(la)o: Lenjingrad, danas Sankt Peterburg, 1. III. 1936.

Kuzmin [kuz’m’i'n], Mihail Aleksejevič (Alekseevič), ruski književnik (Jaroslavlj, 18. X. 1872Lenjingrad, danas Sankt Peterburg, 1. III. 1936). Modernist. Studirao glazbu, 1905. postao suradnikom časopisa Vesy i Apollona, gdje je u programskom članku O divnoj jasnoći (O prekrasnoj jasnosti, 1910) napustio simbolizam i počeo zastupati racionalniji pristup tekstu. Prozaik (roman Krila – Kryl’ja, 1907), dramatičar (Tri drame – Tri p’esy, 1907) i pjesnik (zbirka MrežeSeti, 1908), nakon 1918. marginaliziran, ali je još 1929. objavio zbirku lirike Pastrva razbija led (Forel’ razbivaet lëd) s naglašenim doživljajem tjelesnosti, ali i počelima poetike skupine Oberiu. Primjetna je i sklonost homoseksualizmu. Mnogolika fabularna proza odlikuje se zanimanjem za gnostiku ruskih sektaša, ali i za povijesna razdoblja Zapada, pa ga privlači oblik pikarskoga romana (Pustolovine Aiméa-LeboeufaPriključenija Ême-Lebefa, 1907), motivi dekadentnoga Rima, galantnoga XVIII. st. u Francuskoj i Italiji, s naglašenim zanimanjem za stil rokokoa i Mozartovu glazbu. Osjećaj za oblik i spoj kanonskih oblika s ludizmom značajke su Kuzmina kao umjetnika riječi.

Citiranje:

Kuzmin, Mihail Aleksejevič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kuzmin-mihail-aleksejevic>.