kvintesencija (srednjovjekovni latinski quinta essentia: peta bit), u antičkom i srednjovjekovnom spekulativnome nauku o prirodi (Paracelsus) – uz zemlju, vodu, zrak i vatru – peti element prirode od kojega se sastoje nebeska tijela, koji prožima cijeli materijalni svijet i može se alkemističkim postupcima izlučiti u čistome stanju. U nekih pitagorovaca i Aristotela, eter (αἰϑήρ: nebo, najviši dio zračne sfere). F. W. J. Schelling izričito odbacuje kvintesenciju kao »grub i neduhovan izraz« koji se uopće ne može pridružiti onim četirima temeljnim načelima.