Lagaš, ruševine drevnoga sumerskoga grada u južnoj Mezopotamiji, danas Tell al-Hiba, jugoistočni Irak. Prvotno središte istoimene države, kojoj je približno od 2400. pr. Kr. glavnim gradom bio Girsu (danas Tello). Osnovan u mlađe kameno doba (ubaidsko razdoblje, između 5200. i 3500. god. pr. Kr.), grad je bio naseljen sve do partskoga razdoblja (247. pr. Kr. – 224). Iskapanjima od 1877. do 1933. otkriveno je, među ostalim, 50 000 glinenih pločica ispisanih klinovim pismom, koje su najznačajniji izvor za proučavanje povijesti Sumerana u III. tisućljeću pr. Kr. kada je Lagaš proživljavao procvat. Vladar (patesi) Urnanše (Ur-Nanše) podignuo je hram i bedeme, dao izgraditi kanal i postaviti mnogobrojne kipove. Njegov unuk Eanatum u čast svoje pobjede nad susjednom državom Umom dao je podignuti tzv. Jastrebovu stelu (ili Stelu lešinara), spomenik od vapnenca prekriven reljefima i tekstom ispisanim klinovim pismom. Od arhitektonskih spomenika ističe se ustava sa zapornicom (oko 2100. pr. Kr.), koja je nekoć čuvala zalihe vode. Iako je za vrijeme Sargona (polovica III. tisućljeća pr. Kr.) Lagaš bio pod akadskom vlašću, novi uspon proživljavao je potkraj III. tisućljeća pr. Kr. u doba vladara Gudee, čiji je lik prikazan na desetak kipova.
