Lalo [lalo'], Charles, francuski filozof (Périgueux, 24. II. 1877 – Pariz, 1. IV. 1953). Bio je profesor na Sorbonnei, utemeljitelj Francuskoga društva za estetiku i glavni urednik Revue d’esthétique. Njegova »integralna estetika«, dijelom empirijski orijentirana, oslanja se na psihološke i sociološke analize umjetničkog djela. Kao estetičar glazbe zauzimao se za ispitivanje matematičkih, socioloških, psiholoških i fizioloških aspekata glazbeno lijepoga te za koncepciju glazbe kao složene strukture s međuovisnim dijelovima organičke cjeline o kojima se ne može suditi izdvojeno. Glavna djela: Uvod u estetiku (Introduction à l’esthétique, 1912), Umjetnost i društveni život (L’Art et la vie sociale, 1921), Lijepo i spolni instinkt (La Beauté et l’instinct sexuel, 1922), Estetika smijeha (L’Esthétique du rire, 1948).
