lamela (tal. lamella < lat. lamella, deminutiv od lamina: ploča).
1. U tehnici općenito, uska, tanka ploča (od lima, plastike ili dr.).
2. U građevinarstvu, dugačak drveni element dobiven spajanjem niza dasaka, a sastavni je dio lijepljenih lameliranih nosača. Daske, debljine 10 do 44 mm, obično se spajaju jedna za drugom, zupčastim spojem i lijepljenjem, dok se nosači (do 28 cm širine i 250 cm visine) izrađuju lijepljenjem lamela poslaganih jedna na drugu pod tlakom. Ravni ili zakrivljeni nosači glavni su elementi drvenih lameliranih konstrukcija, koje se zbog topla, oku ugodna izgleda u arhitekturi često primjenjuju za natkrivanje većih raspona (športskih i drugih dvorana, izložbenih prostora i sl.). (→ drvene konstrukcije)