TRAŽI DALJE:
STRUKE:

lan

ilustracija
LAN, obični, Linum usitatissimum

lan (Linum), rod jednogodišnjih biljaka iz por. lanova (Linaceae), s više od 200 različitih vrsta, pretežito raširenih u umjerenom i suptropskom pojasu sjeverne polutke. Gotovo su sve vrste divlje, neke se uzgajaju kao ukrasne biljke, a za proizvodnju vlakna i sjemena uzgaja se jedino obični ili pravi lan (Linum usitatissimum), s tankom uspravnom stabljikom, cjelovitim, uskim listovima i zrakasto simetričnim, peteročlanim, modrim ili bijelim cvjetovima. Plod je peterogradan, na vrhu zašiljen, okruglasti tobolac. U njem se nalazi do 10 sjemenki. Po tipu grananja, visini stabljike i drugim osobinama razlikuju se: predivi lan – uzgaja se za vlakno iz stabljike, i uljani lan – za ulje iz sjemena. Lan za vlakno ima stabljiku visine 60 do 120 cm, razgranatu samo u vršnome dijelu. Lan za ulje ima kratku, razgranatu stabljiku (40 do 60 cm), s većim brojem tobolaca (35 do 50). Uzgajaju se ozime i jare forme uglavnom u području od 38 do 67° geografske širine. Lan je najstarija uzgajana tekstilna biljka, a vjerojatno i najstarija uljevita oranična kultura i jedna od prvih ljekovitih biljaka. Kao prediva biljka bio je poznat već u kameno doba, a njegovo se sjeme upotrebljavalo za hranu. Uzgajao se u Mezopotamiji od VI. ili V. tisućljeća pr. Kr., u Egiptu od IV. ili III. tisućljeća pr. Kr., zatim su ga uzgajali Židovi, kao i stari Grci i Rimljani. U Europi su nađeni tragovi uzgoja lana iz neolitičkoga doba. Nije isključeno da su ga europski narodi uzgajali ne znajući za kulturu lana u Egiptu. Sitnosjemeni (predivi) lan podrijetlom je iz jugoistočne Azije, a krupnosjemeni (uljani) iz sjeverne Afrike ili iz Sredozemlja. Prvi se raširio iz svojeg izvornoga podneblja na sva područja koja imaju prihvatljivo stanište te vlažnu i hladnu klimu, a drugi se uzgaja u zemljama s umjerenom kontinentalnom klimom. U svijetu je u razdoblju od 1996. do 2000. lan uzgajan na površini od 3 651 908 ha (FAO). Lan za ulje uzgajan je na 3 176 658 ha, a predivi lan na 475 250 ha. Lan za proizvodnju vlakna najviše se uzgaja u Kini, Francuskoj, Rusiji, Bjelorusiji i dr., a za proizvodnju ulja u Kanadi, Indiji, Kini, V. Britaniji i dr. U Hrvatskoj se lan uzgajao do 1990., kada su prestale raditi kudjeljara i lanara u Črnkovcima kraj Donjega Miholjca i Viškovcima kraj Đakova. Najveće površine pod lanom (4793 ha) u Hrvatskoj su zabilježene u razdoblju od 1946. do 1950. Prosječni prinosi vlakna iznosili su 1,3 t/ha.

Nagli razvoj jeftinije i sigurnije proizvodnje kemijskih vlakana nije uspio istisnuti prirodna vlakna, od kojih se izrađuje zdravija i ugodnija odjeća. U tome prednjači lan jer se od njega izrađuju najfinija i najljepša platna za modnu odjeću. Ekološke težnje oživljavaju izradbu odjeće od prirodnih materijala, a os. se cijeni lan uzgojen na ekološki način. Hrvatske narodne nošnje i čipke izrađene su od lana. Kao sirovina za tekstilnu industriju laneno je vlakno odmah iza pamuka i jedno je od najčvršćih biljnih vlakana, pa u tom pogledu znatno nadmašuje pamuk, svilu i dr. Zbog svojih svojstava nazvan je i »svilom sjevera«. Čvrstina lanenoga konca na kidanje, pri istoj debljini, gotovo je dvaput veća od čvrstine pamučnog i tri puta veća od čvrstine svilenoga konca. Lanene tkanine otporne su na truljenje i dugo se nose, hladna su opipa zbog dobre toplinske vodljivosti pa je u vrućoj klimi najprikladnija lanena odjeća.

Danas je proizvodnja i preradba lana u svijetu visoko mehanizirana i industrijalizirana i u njoj se koriste svi dijelovi biljke. Vlakno se dobiva iz stabljika koje se čupaju u tzv. žuto-zelenoj zrelosti. Čupanje se obavlja specijaliziranim strojevima – čupačima, koji istodobno odvajaju tobolce od stabljike. Vlakanca se izdvajaju iz lȉka, kore stabljike, maceracijom (močenjem) u vodi i mehaničkom obradbom. U suvremenom postupku preradbe lana, maceracija se obavlja u bazenima s toplom vodom, u koje se dodaju enzimi (čiste kulture pektinovornih bakterija). Nakon močenja, ispiranja i sušenja drvenasti se dijelovi izlome na rebrastim valjcima, a potom se od vlakna odvoje izlomljene čestice (pozder). Proizvod koji tako nastaje naziva se povjesmo. Grebenanjem povjesma otpadne kučina, koja se sastoji od kratkih, međusobno isprepletenih vlakana i drvenastih čestica. Kratko vlakno (kučina) koristi se za izradbu konopa, za pakiranje, brtvljenje, te u građevinarstvu. Od kratko rezanih prirodnih vlakana odvojenih od drvenastih dijelova stabljike proizvode se role ili ploče za izolaciju krovova, potkrovlja i pregradnih zidova montažnih kuća. Lanena se vlakna upotrebljavaju i u automobilskoj industriji. Laneni pozder upotrebljava se za gorivo, stelju, te za proizvodnju izolacijskoga materijala, ploča, iverica, kartona i etilnog alkohola. Žetva uljanoga lana obavlja se žitnim kombajnom u tzv. tehnološkoj zrelosti, kada je sjeme potpuno zrelo. Sjemenke uljanoga lana sadrže 38 do 45% ulja. Laneno ulje pripada skupini lakosušivih ulja, s jodnim brojem 150 do 200. Ono se koristi ponajprije u tehn. svrhe, ali se upotrebljava i u prehrani. Najvećim dijelom koristi se za proizvodnju firnisa, boja i lakova te ostalih zaštitnih premaza. Primjenjuje se i u proizvodnji sapuna, linoleuma, uljanoga platna, tiskarske tinte, kitova, gume te u drugim granama industrije. Ulje je bogat izvor omega-3 masnih kiselina, od kojih je najvažnija linolenska kiselina, što je značajno u ljudskoj prehrani. Sjeme uljanoga lana upotrebljava se u prehrambenoj industriji. Cijelo sjeme rabi se kao komponenta u smjesi za ptičju hranu. Lanene pogače visoko su koncentrirana krma za domaće životinje, sadrže 30 do 36% bjelančevina. Vlakno uljanoga lana koristi se za proizvodnju papira (cigaretnoga, papira za novčanice). U medicini se koristi sjeme, ulje, pogače i lanena sluz protiv kašlja, grčeva u želucu, žučnih kamenaca, hemoroida, vrijeda, opeklina i probadanja.

Citiranje:
lan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 4. 10. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35276>.