Lauriston [lɔʀist'], Alexandre Jacques Bernard Law de, francuski vojnik i diplomat (Pondicherry, 1. II. 1768 – Pariz, 12. VI. 1828). Vojnu je karijeru započeo oko 1786. u topništvu. God. 1795. stekao je čin brigadira, već nakon godinu dana povukao se iz službe, a 1800. postao pobočnikom Napoleona I. Bonapartea. U razdoblju prije proglašenja Carstva bio je na čelu topničke škole, a vodio je i izaslanstvo u Englesku, koje je imalo zadaću ratificirati mir iz Amiensa (1802). God. 1805. bio je promaknut u čin generala, nakon čega je sudjelovao u ratu protiv Austrije. Osvojio je 1806. Dubrovnik, a zatim je postao guverner Venecije. Kraj Wagrama je zapovijedao gardijskim topništvom, koje je donijelo prevagu u bitki (1809). God. 1811. bio je imenovan veleposlanikom u Rusiji, a 1812. preuzeo je zapovjedništvo nad francuskom vojskom. Istaknuo se odlučnošću prilikom povlačenja iz Moskve. Sudjelovao je u bitki kraj Leipziga (1813), gdje je bio zarobljen. U ratnome zarobljeništvu ostao je do pada Carstva (1814), a zatim se pridružio Luju XVIII., kojemu je ostao odan i nakon Napoleonova povratka s Elbe (1815). Postao je potom zastupnikom u parlamentu i zapovjednikom kraljevske garde. God. 1817. stekao je naslov markiza, a 1823. maršala Francuske. Tijekom Španjolskoga rata (1823) zapovijedao je jedinicama koje su zauzele Pamplonu.