Lawrence [lɔ'rəns], Thomas Edward (Lawrence od Arabije), engleski arheolog, vojskovođa i pisac (Tremadoc, Wales, 15. VIII. 1888 – Clouds Hill, Dorset, 19. V. 1935). Studirao orijentalistiku i arheologiju na Oxfordu; radio (1911–14) na arheološkim istraživanjima naselja Karkemiš na obalama Eufrata, potom u Siriji i Egiptu. Nakon izbijanja I. svjetskog rata, kao poznavatelj arapskih prilika i arapskog jezika, stupio je u britansku vojno-obavještajnu službu i istaknuo se kao stručnjak za gerilsko ratovanje. Godine 1916. bio je politički savjetnik i časnik za vezu pri arapskim jedinicama pod emirom Faisalom (poslije kraljem Iraka), sudjelovao u arapskom ustanku protiv Osmanskoga Carstva i 1918. ušao s arapskim snagama u Damask. Na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. zalagao se za neovisnost Sirije. Stekao je veliku popularnost među Arapima i postao gotovo mitska ličnost među svojim zemljacima, koji su ga prozvali Lawrence of Arabia. Nezadovoljan britanskom politikom na Istoku, napustio je (1922) Ministarstvo za kolonije i, proživjevši rastrojstvo, služio (1926–29) kao običan vojnik pod imenom J. H. Ross te u britanskoj avijaciji pod imenom T. E. Shaw. Ubrzo nakon povlačenja iz vojske, poginuo je u prometnoj nesreći vozeći motocikl. Svoje doživljaje opisao je (na poticaj E. M. Forstera i G. B. Shawa) u djelima od kojih je većina objavljena posmrtno. Djelo Sedam stupova mudrosti (The Seven Pillars of Wisdom, 1935), opisano kao posljednja romantična knjiga o ratu, isprva se pojavilo u ograničenoj nakladi kao Pobuna u pustinji (Revolt in the Desert, 1926). Pisao je pjesme, eseje, dnevnike, pisma (1938) te objavio prozni prijevod Odiseje na engleski (1932). Njegov neobičan život i protuslovna osobnost tema su mnogih biografskih knjiga, eseja te filma (1962).
