Laxa [la'ksa], Vladimir, hrvatski general bojnik (Sisak, 21. I. 1870 – Zagreb, 23. VI. 1945). Završio je Terezijansku vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu (1890), te pohađao 1894–96. Ratnu školu u Beču. Od 1890. služio je u glavnom stožeru austrougarske vojske; 1908/09. bio je zapovjednik ratne luke Kotora, a 1911–15. vojni ataše Austro-Ugarske Monarhije u Sofiji. U tom je svojstvu za vrijeme Balkanskoga rata 1912. djelovao u glavnom bugarskom vojnom stožeru kao savjetnik u ratu Bugarske protiv Osmanskoga Carstva, a 1913. protiv Grčke i Srbije. U I. svjetskom ratu, u činu pukovnika, djelovao je u bugarskom zapovjednom stožeru u ratu protiv Srbije (1915). God. 1916. bio je zapovjednik 18. pješačke brigade u južnom Tirolu, a potom do 1917. na bojišnici na rijeci Soči. Tijekom sukoba na talijanskom ratištu (1917), kao zapovjednik brigade, za hrabrost je bio odlikovan viteškim redom Marije Terezije te promaknut u čin generala bojnika. Potkraj 1918. Narodno vijeće u Zagrebu imenovalo ga je zapovjednikom Dalmacije i Boke kotorske. Umirovljen 1920., reaktivirao se 1941. u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kao zamjenik zapovjednika, a potom i zapovjednik kopnenih snaga NDH. U listopadu 1941. bio je postavljen na dužnost zapovjednika Glavnoga stožera Ministarstva hrvatskoga domobranstva. Tu je dužnost obavljao do kraja kolovoza 1942., kada je bio smijenjen po nalogu S. Kvaternika. God. 1943. bio je umirovljen, a u svibnju 1945. saveznici su ga izručili jugoslavenskim vlastima, koje su ga osudile na smrt 23. VI. 1945.
