Lazarević, Branko, srpski književni kritičar i teoretičar (Vidin, Bugarska, 25. XII. 1883 – Herceg Novi, Crna Gora, 6. X. 1968). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1909). Sudjelovao u balkanskim ratovima i u I. svjetskom ratu. Uređivao listove Novo vreme, Reč i Srpske novine, s književnim dodatkom Zabavnik. Od 1907. objavljivao književne kritike i eseje s područja estetike i teorije književnosti. Jedan od začetnika te najistaknutiji predstavnik impresionističke kritike u srpskoj književnosti. Značajnija djela: Impresije iz književnosti (I–III, 1912–35), Pozorišni život (1912), Prolegomena za jednu teoriju estetike (1925), Ogledi (1937), Filosofija kritike i drugi eseji (1941) te posmrtno Kritički radovi (1975) i Filozofija i sociologija (1978).