struka(e):
Lazarić, Josip
hrvatski general bojnik u habsburškoj službi
Rođen(a): Trst, 19. III. 1784.
Umr(la)o: Bela Crkva, Banat, 27. I. 1859.

Lazarić, Josip (Lazarich von Lindaro), hrvatski general bojnik u habsburškoj službi (Trst, 19. III. 1784Bela Crkva, Banat, 27. I. 1859). God. 1808. kao vojnik dobrovoljac pristupio je prvom istarskomu domobranskomu bataljunu. Sudjelovao je u bitkama kraj Palmanove i Prevalda kraj Postojne, gdje je bio teško ranjen pa je bio prisiljen napustiti vojnu službu. Do 1813. službovao je u austrijskom konzulatu u Trstu, koji je tada bio u sastavu Ilirskih pokrajina. Nakon toga ponovno je stupio u vojnu službu i sudjelovao u ratu protiv Francuza za ponovno priključenje Istre Habsburškoj Monarhiji. U trenutku kada je austrijski general L. Nugent-Westmeath, nastojeći osvojiti Istru, bio gotovo opkoljen od francuske vojske, Lazarić je organizirao ustanak Istrana protiv francuskih vlasti. S vojnim postrojbom od 55 vojnika pritekao je u pomoć Nugent-Westmeathovim postrojbama i oslobodio područje Istre za samo 10 dana. Za hrabrost u nizu bitaka promaknut je u čin bojnika, 1815. dodijeljeno mu je odličje viteškoga reda Marije Terezije, a 1819. i barunat. God. 1834. obavljao je dužnost zapovjednika utvrde Kotor. God. 1847. bio je umirovljen u činu pukovnika. Tijekom revolucije 1848. bio je reaktiviran pa je organizirao postrojbu istarskih dragovoljaca kako bi ojačao austrijsku vlast u Istri tijekom nemira u susjednoj Veneciji. Za zasluge u tim ratovima bio je promaknut 1849. u generala bojnika, a 1850. umirovljen.

Citiranje:

Lazarić, Josip. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/lazaric-josip>.