Lenz, Siegfried

Lenz [lεnc], Siegfried, njemački književnik (Lyck, Istočna Pruska, danas Elk u Poljskoj, 17. III. 1926Hamburg, 7. X. 2014). Bio je mornarički časnik u II. svjetskom ratu; pri kraju rata dezertirao u Dansku. Studirao anglistiku i filozofiju u Hamburgu; radio kao novinar, od 1951. slobodni književnik. U svojim romanima, pripovijetkama i dramama Lenz je angažirani svjedok koji prikazuje političke i socijalne sukobe ratnih i poratnih godina polazeći od moralne odgovornosti pojedinca. Kao pripovjedač nadovezuje se na realističku tradiciju klasičnoga fabulativnog romana pa u svoju prozu ne unosi radikalne formalne inovacije, već seizmografski precizno bilježi duh vremena. U ranim je djelima vidljiv jak utjecaj E. Hemingwaya. Njegov najpoznatiji roman Sat njemačkoga (Deutschstunde, 1968) poliperspektivističko je djelo o pitanju njemačke krivnje i dužnosti u II. svjetskom ratu. Lenzova je velika tema povezanost čovjeka sa zavičajem (npr. u panoramskome romanu Zavičajni muzej – Heimatmuseum, 1978), koju obrađuje i u kratkim pričama i novelama o svojem mazurskome zavičaju (Poljska) i sjevernonjemačkom priobalju. Jedan od najznačajnijih i najprevođenijih njemačkih poslijeratnih romanopisaca, dobitnik niza uglednih književnih nagrada. Djela: romani Bili su jastrebovi u zraku (Es waren Habichte in der Luft, 1951), Čovjek u rijeci (Der Mann im Strom, 1957), U kuloarima (Stadtgespräch, 1963), Uzor (Das Vorbild, 1973), Gubitak (Der Verlust, 1981), Vojno vježbalište (Exerzierplatz, 1985), Zvučna proba (Die Klangprobe, 1990), Pobuna (Die Auflehnung, 1994); pripovijetke Tako nježan bijaše Suleyken (So zärtlich war Suleyken, 1955), Ludmilla (1998) i dr.

Citiranje:
Lenz, Siegfried. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 10. 12. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36021>.