lepeza (tur. yelpaze, od tur. yel: vjetar + perz. bezīn: koji puše), mahalica; predmet za hlađenje, tjeranje muha, komaraca i sl. Sastoji se od plošnoga dijela (složeno lišće, perje, plojka od platna, slame, svile, papira, kosti, drva, plastike) i drška. Lepeze se pojavljuju na staroegipatskim slikama i reljefima; njima robovi i dvorani hlade dostojanstvenike i tjeraju od njih muhe i komarce. U V. st. pr. Kr. lepezu poznaju Grci (motivi na vazama). Ugledne Rimljanke imale su ropkinju koja je prilikom šetnje nosila uz njih lepezu (flabellifera). Bila je raširena i u drugim starim civilizacijama (Meksiko, Indija, Perzija, Kina, Japan). Do početka XX. st. lepeza u skupocjenoj izradbi bila je važan rekvizit ženske mode, a njezina uporaba nije iščezla ni u najnovije doba. U nekim je zemljama (npr. Španjolskoj) dio tradicionalne narodne nošnje.
