TRAŽI DALJE:
STRUKE:

leptirnjače

ilustracija
LEPTIRNJAČE, grašak, Pisum sativum – 1. cvijet; 2. vjenčić (rastavljen): z – zastavica, k – krilo, l – lađica; 3. prašnici

leptirnjače (Fabaceae, Papilionaceae), por. iz razreda dvosupnica kojoj pripada više od 300 rodova s približno 10 000 vrsta raširenih po cijeloj Zemlji. U tropima prevladavaju drvenasti, a u izvantropskim područjima zeljasti oblici. Cvjetovi su leptirnjača jednosimetrični (zigomorfni), dvospolni, s dvostrukim ocvijećem razlučenim u više ili manje cjevastu čašku sastavljenu od 5 često sraslih lapova i leptirast vjenčić od 5 slobodnih latica. Gornja, najveća latica, naziva se zastavicom (vexillum), dvije postrane su krila (alae), a dvije donje, često rubovima djelomično srasle, čine lađicu (carina). Prašnika je 10, a svi, ili samo njih 9, srasli su prašničkim nitima (filamentima) u cijev. Iznimno, svi su prašnici slobodni (npr. u roda Sophora). Tučak, zatvoren u prašničkoj cijevi, ima nadraslu, redovito jednogradnu plodnicu, iz koje se razvija plod mahuna (legumen). Na korijenju leptirnjača nastaju posebne korjenove kvržice s velikim brojem simbiotskih bakterija roda Rhizobium, koje mogu vezati elementarni atmosferski dušik. Tako se tlo obogaćuje dušikom, u povoljnim uvjetima 100 do 250 kg po hektaru godišnje, pa leptirnjače mogu služiti za »zelenu gnojidbu«, a mnoge se uzgajaju i kao krmne biljke (npr. djeteline, lucerna, grahorka, vučike i dr.). Sjemenke mnogih leptirnjača sadrže obilje bjelančevina i škroba pa su vrlo bitne za ljudsku prehranu i u tu se svrhu mnogo uzgajaju, kao npr. obični grah (Phaseolus vulgaris), bob (Vicia faba), grašak (Pisum sativum), soja (Glycine max, Soja hispida), slanutak (Cicer arietinum), leća (Lens culinaris), kikiriki (Arachys hypogaea) i dr. Mnoge se leptirnjače uzgajaju kao ukrasne biljke, npr. bagrem (Robinia pseudacacia), japanska sofora (Sophora japonica), glicinija (Wisteria sinensis), karagana (Caragana arborescens), obična zanovijet (Laburnum anagyroides), a neke se primjenjuju u ljekarništvu, npr. sladić ili slatki korijen (Glycyrrhiza glabra). U hrvatskoj su flori leptirnjače zastupljene s četrdesetak rodova s tristotinjak autohtonih vrsta. U nekim se florističkim djelima porodici leptirnjača pribrajaju također mimoze (Mimosaceae) i cezalpinke (Caesalpiniaceae), dok ih drugi smatraju zasebnim porodicama u okviru zajedničkoga reda mahunarki (Fabales, Leguminosae).

Citiranje:
leptirnjače. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 17. 10. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36116>.