Levaković, Rafael, hrvatski crkveni pisac i povjesničar (Jastrebarsko, oko 1590 – ? Zadar, 1650). Franjevac, od 1623. djelovao u Rimu u službi Kongregacije za širenje vjere (Congregatio de propaganda fide). Ondje je radio kao redaktor crkvenoslavenskih liturgijskih knjiga. Tada je objavio više crkvenih i liturgijskih djela na glagoljici i ćirilici: Nauk karstjanski kratak (1628), Azbukividnik slovinskij … (psalterij, 1629), Misal rimski (Missal rimskij va êzik slavenskij, i latinski naslov: Missale Romanum Slavonico idiomate, 1631), Ispravnik za jereji ispovidnici … (1635. glagoljicom i 1636. latinicom) i Časoslov rimski (1648). Časoslov (od 1864 stranice), rađen po uzoru na rusko-slavensku (ukrajinsku) grafiju i jezik, postao je uzorak rusko-hrvatske redakcije crkvenoga jezika u Hrvata. Pod utjecajem ukrajinskih unijata u Rimu, a po nalogu rimske Kongregacije za širenje vjere, u ta je izdanja unio elemente ruske redakcije crkvenoslavenskoga jezika. Takvi rusificirani glagoljski tekstovi održali su se sve do druge polovice XIX. stoljeća. Za rimsku kuriju obavljao je različite diplomatske i crkvene poslove u Njemačkoj, Rusiji, Poljskoj i Ugarskoj. Od 1636. u Zagrebu, gdje ga je biskup Benedikt Vinković želio postaviti za marčanskoga (unijatskoga) biskupa; postigao je samo imenovanje za naslovnoga smederevskog biskupa. Od 1641. ponovno u Rimu, a kada je 1647. bio imenovan ohridskim nadbiskupom, uzalud je nastojao doći u taj grad. Ostavio više povijesnih rasprava i nedovršenih djela, uglavnom iz nacionalne i crkvene povijesti (neki su rukopisi povijesnih djela na latinskom).
