Li Bai (Li Bo, Li Po, Li Taibo, Li T’ai-po [~ tʰai ~]), kineski pjesnik (? Turkestan, 701 – ? Jiangsu, 762). O njegovu životu ima više predaja nego pouzdanih podataka: vjeruje se da je rođen u srednjoj Aziji. Vodio je uglavnom lutalački život tragajući za utjecajnim zaštitnikom ili dvorskom službom, što je naizmjence i nalazio i gubio. Tako je, navodno, 744. postao članom carske akademije Hanlin, a zbog sudjelovanja u uroti oko 755. bio osuđen na smrt, ali je poslan u progonstvo i ubrzo pomilovan. Jedan je od glavnih predstavnika »zlatnoga doba« kineskoga pjesništva, odnosno razdoblja dinastije Tang. Glasovit već za života, proganjan i slavljen, Li Bai je, slijedeći svoju romantičarsku narav i daoističku duhovnost, pjevao o krajoliku, ženskoj ljepoti, prolaznosti života, časti i slave, o prijateljstvu i životnim užitcima. Služio se konvencionalnim pjesničkim oblicima, no majstor je četverostiha (jueju), istaknut po svježini pjesničkih slika i ljepoti jezika. Sačuvalo se oko 1000 njegovih pjesama, od kojih su mnoge prevedene na većinu svjetskih jezika; u engleskom jeziku osobito su utjecajni bili prijevodi (s japanskoga) E. Pounda. Mnoge je stihove posvetio vinu i, prema predaji, pijan se utopio hoteći u vodi uhvatiti mjesečev odraz. Osobito su poznate pjesme: Misli u tihu noć (Jing yesi), Pijući sam na mjesečini (Yua xia du zhuo), Težak put do Shua (Shudao nan), Stare pjesme (Gufeng) i druge.