licentia poetica [lice'ncia po·e:'tika] (lat.: pjesnička sloboda), osnovno načelo antičke retorike i poetike, po kojem pjesnik može u svojem stvaranju odstupiti od uobičajenih retoričkih, poetičkih i gramatičkih pravila ako time postiže određeni stilski učinak ili ako to zahtijeva metrička organizacija pjesme.