lijekovi (medikamenti, grč. φάρμαϰοı, lat. medicamenta), ljekovite tvari biljnog i životinjskoga podrijetla te mnogobrojni org. i anorg. sintetski proizvodi za koje je znanstv. postupkom utvrđeno da se u određenim količinama i na određen način mogu upotrebljavati radi otkrivanja, suzbijanja, olakšavanja, ublažavanja i liječenja bolesti ili simptoma bolesti i štetnih pojava u čovječjem i/ili životinjskom organizmu, odn. radi drugih medicinski opravdanih ciljeva. U lijekove se u pravnom smislu ubrajaju i krv i krvni derivati, zavojni materijal, sredstva za šivanje rana te sredstva za zubotehniku. Lijekovi se često nazivaju korisnim otrovima, jer su otrovi u malim dozama uglavnom dobri lijekovi, a korisni lijekovi u prevelikim su dozama otrovni. Osnovni su preduvjeti za upotrebu lijeka njegova djelotvornost, pouzdanost, neškodljivost, propisanost kvalitete, s jasnom uputom o području i načinu primjene, mogućim popratnim pojavama i stanjima u kojima se određeni lijek ne smije primjenjivati (→ kontraindikacija). Lijekovi se ne smiju izdavati i primjenjivati bez prethodne dozvole ili registracije službenog adm. organa, kojoj prethode opsežna ispitivanja. U okviru takvih ispitivanja, kojima se pouzdano vrjednuje svaki novi lijek, provode se: a) fizikalno-kem. ispitivanja, kojima se utvrđuje kem. ustrojstvo ili sastav lijeka, topljivost, kristalni oblik, sadržaj djelatne tvari, čistoća, postojanost; b) farmakološko-toksikološka ispitivanja na pokusnim životinjama i izdvojenim životinjskim organima, kojima se može u određenoj mjeri predvidjeti moguća djelotvornost i neškodljivost za čovjeka; c) početna klinička ispitivanja manjeg opsega na zdravom i bolesnom čovjeku, a potom opsežnija klinička ispitivanja na bolesnicima, kojima se provjerava i potvrđuje ljekovit učinak utvrđen pokusima na životinjama, određuju granice učinkovita doziranja, utvrđuje djelovanje lijeka u organizmu i njegov povoljan učinak bez štetnih posljedica za ljudski organizam.
Lijekovi se razvrstavaju u skupine prema načinu proizvodnje, podrijetlu djelatne tvari, jačini djelovanja, načinu primjene, načinu izdavanja, djelovanju, zakonskim odredbama o autorskim pravima i propisima o izdavanju. Prema načinu proizvodnje razlikuju se: gotovi lijekovi te magistralni i galenski pripravci (→ galenski lijekovi). Gotovi lijekovi proizvodi su prirodnoga, biološkog ili sintetskoga podrijetla koji se dobivaju industrijski ili laboratorijski, a upotrebljavaju se u obliku i pakiranju u kojem ih proizvođač stavlja u promet. Magistralni i galenski pripravci izrađuju se u ljekarnama. Za njihovu pripravu koriste se tvari prirodnoga (biljnog, životinjskog) ili kemijsko-sintetskoga podrijetla. Pritom se magistralni pripravci izrađuju na temelju liječničkoga recepta, a galenski pripravci prema farmakopejskim (→ farmakopeja) i drugim propisima. Ljekovite tvari i lijekovi propisani i opisani u farmakopeji nazivaju se oficinalnim lijekovima.
Prema podrijetlu djelatne tvari razlikuju se lijekovi prirodnoga, kemijsko-sintetskog i biosintetskoga te biol. podrijetla.
Prema jačini djelovanja razlikuju se lijekovi slabijega, jakog (Remedia separanda) i vrlo jakog djelovanja (Remedia claudenda, venena). Lijekovi jakog i vrlo jakog djelovanja moraju se čuvati odvojeno od ostalih lijekova i ljekovitih tvari.
Prema načinu primjene razlikuju se lijekovi za unutarnju i za vanj. primjenu, odn. oni koji se uzimaju kroz usta (oralni lijekovi), koji se uštrcavaju injekcijom ili infuzijom (parenteralni lijekovi), koji se nanose izravno na oboljeli dio tijela ili unose u tjelesne šupljine (lokalni lijekovi). Kroz usta se u organizam unose tablete, obložene tablete (film-tablete, dražeje), šumeće tablete, lingvalete, kapsule, zrnca, prašci, sirupi, kapi, oralne ampule, čajevi. Lijekovi koji se uštrcavaju injekcijom u venu, mišić, pod kožu ili u kožu pripremaju se u obliku otopina, suspenzija, sterilnih prašaka, liofilizata i infuzijskih otopina. Lokalni lijekovi koji se primjenjuju nanošenjem na kožu, inhalacijom, grgljanjem, ukapavanjem u oči, nos ili uho, unošenjem u rodnicu ili u crijevo, ispiranjem tjelesnih šupljina, izrađuju se u obliku krema, masti, pasta, gelova, posipa, losiona, suspenzija, otopina, pjena, aerosola, → linimenta, čepića, tableta-vaginaleta, globula, bacila i klizma.
Prema djelovanju, odn. prema terapijskoj upotrebi, lijekovi se razvrstavaju u 13 skupina, koje čine pripravci s učinkom na probavni sustav i mijenu tvari, krv i krvotvorne organe, krvožilni sustav, kožu, mokraćno-spolni sustav, koštano-mišićni sustav, živčani sustav, dišni sustav i osjetila, te spolni hormoni, sustavni hormonski pripravci osim spolnih hormona, pripravci za liječenje sustavnih infekcija i zloćudnih bolesti, te pripravci za liječenje infekcija uzrokovanih parazitima. Svaka skupina sadrži po nekoliko gl. terapijskih skupina i njima pripadajućih terapijskih podskupina.
Prema zakonskim odredbama i propisima razlikuju se patentirani lijekovi, generički lijekovi, oficinalni lijekovi te lijekovi s ograničenim ili sa slobodnim pravom izdavanja.
Po zakonu o izumima patentirani lijek zaštićen je s obzirom na ljekovitu tvar, postupak izradbe i/ili terapijsku primjenu. U pravilu takav lijek ima i zakonom zaštićeno ime kao i zakonom zaštićen žig proizvođača te ga osim vlasnika zaštićenoga prava nitko drugi ne smije stavljati u promet.
Generički lijekovi kopije su originalnoga patentiranog lijeka koje tek nakon isteka patenta mogu na tržište stavljati i drugi proizvođači.
Lijekovi s ograničenim pravom izdavanja sadrže otrove ili tvari vrlo jakoga djelovanja. Oni se izdaju isključivo prema liječničkom receptu, u propisanoj količini. Za lijekove s tvarima na koje se organizam može naviknuti liječnik mora na receptu označiti koliko se puta smije opetovati njihova upotreba.
Lijekovi sa slobodnim pravom izdavanja ne smiju sadržavati otrovne tvari kao ni tvari s jakim i vrlo jakim djelovanjem. Oni se u pravilu izdaju bez recepta.
Izradba lijeka oblikovanje je ljekovite tvari u propisanoj koncentraciji uz pomoć pomno odabranih pomoćnih tvari i primjenom prikladnoga načina priprave u odgovarajući ljekoviti oblik. Pomoćne su tvari ugl. nositelji fizikalnih svojstava ljekovitih pripravaka, a mogu pomoći i terapijskom učinku lijeka te pridonijeti njegovoj boljoj podnošljivosti. Ne smiju biti škodljive niti smiju štetno utjecati na ljekovitu tvar. Služe za razrjeđivanje, vezanje, raspadanje, klizanje, oblaganje, poliranje, otapanje, stabiliziranje, emulgiranje, bojenje, popravljanje okusa itd.
Priprava lijekova u ljekarnama sve više ustupa mjesto industr. proizvodnji, jer mnoge ljekarne nisu u mogućnosti slijediti vrlo stroge zahtjeve i zakonske propise pri izradbi i ispitivanju kvalitete ljekovitih pripravaka.
Pri industr. proizvodnji, u pogonima i industr. postrojenjima predviđenima za tu namjenu, proizvođač mora slijediti smjernice »dobre proizvođačke prakse« za sve postupke u proizvodnji i kontroli kvalitete lijeka, kojima se osigurava pouzdana i standardizirana tehnologija izradbe i ispitivanja ljekovitoga pripravka.