Liliencron [li:'liənkro:n], Detlev von, njemački pjesnik (Kiel, 3. VI. 1844 – Alt Rahlstedt, danas dio Hamburga, 22. VII. 1909). Iz osiromašene plemićke obitelji, bio časnik u pruskoj vojsci, odlikovan u ratu protiv Poljske i Francuske 1866. i 1871; zbog dugova je morao u Ameriku. Ondje je bio učitelj jezika, pijanist, soboslikar i konjušar; nakon povratka u domovinu bio je državni službenik, a od 1887. slobodni autor. Njegovo impresionističko pjesničko djelo nosi i naturalističke i simbolističke značajke. Liliencron anticipira niz postupaka književne moderne, zbog čega je bio proglašen najvećim njemačkim pjesnikom između kasnoga romantizma i moderne. Smisao za pojedinosti i nepatvorenost doživljaja obilježavaju njegove doživljaje prirode te motive ljubavi, smrti i sudbine, uz elemente sna i vizija. Izraz mu je iznimno muzikalan i ritmičan. Liliencron majstorski koristi tradicionalne lirske oblike, ali ih proširuje služeći se svakodnevnim jezikom te elementima ironije i satire. Snažno je utjecao na pjesnike s prijeloma stoljeća (npr. na mladoga R. M. Rilkea). Njegovi romani i drame nisu imali većeg uspjeha; zapažene su tek Ratne novele (Kriegsnovellen, 1895), no one zastupaju ideju konzervativnoga monarhizma. Zbirke: Pobočnici na konju i druge pjesme (Adjutantenritte und andere Gedichte, 1883), Šetač pustopoljinom (Der Haidegänger, 1890), Nove pjesme (Neue Gedichte, 1893), Šarena lovina (Bunte Beute, 1903), Laku noć (Gute Nacht, 1909); autobiografija Život i laž (Leben und Lüge, 1908) i dr.
