linč (engl. to lynch), uzimanje pravde u svoje ruke uz podršku većega broja pripadnika mjesne zajednice: »zakon linča«. Naziv se dovodi u vezu s kapetanom Williamom Lynchom iz Virginije (1742–1820), koji je 1780. u dogovoru sa susjedima odlučio stati na kraj kriminalcima koji su uspijevali izbjeći zakonske sankcije i tijela službene vlasti, uvođenjem »tjelesne kazne… primjerene počinjenomu zlodjelu ili šteti«. Iako to u početku nije nužno značilo kažnjavanje smrću, poslije se tim načinom dijeljenja pravde ustalila praksa ubijanja osumnjičenih za zlodjela bez suđenja i mimo zakonske procedure. Najčešće žrtve linča bili su Afroamerikanci. Sam postupak izvodio se najčešće vješanjem osumnjičenih o granu drveta u prisutnosti gomile ljudi i uz njihovu podršku. U starijoj socijalnoj psihologiji i sociologiji linč je bio istican kao primjer »pomahnitale gomile« ili »rulje«, dok novija istraživanja naglašavaju instrumentalno-racionalne aspekte ponašanja, budući da se linč najčešće koristio, slično kao i drugi oblici kolektivnoga nasilja (uključujući »revolucionarno nasilje«), radi ostvarenja moći i utjecaja pojedinaca ili skupina, najčešće paralelnih struktura vlasti, u nedemokratskoj i pravno neuređenoj zajednici.
