struka(e):

Linjičić (Lignicich, Ligniceo), hrvatska plemićka obitelj iz Šibenika. Prvi poznati član obitelji bio je Ilija, čiji se sin Lovro spominje u izvorima 1412. tijekom sukoba između promletački i protumletački usmjerenih šibenskih plemića. God. 1426. obnašao je dužnost gradskog rektora. Njegov sin Ilija prvi se put spominje u dokumentima 1434. kao knežev zastupnik koji je rješavao pitanja o prijepornim područjima između šibenske komune i posjeda hrvatsko-dalmatinskog bana i cetinskoga kneza Ivana VI. Frankapana. God. 1441. spominje se zajedno s bratom Jurjem kao osnivač crkve sv. Lovre u Morinjama, a 1441. kao komunalni egzaminator. Ujedno se bavio trgovinom, o čemu svjedoči niz dokumenata iz 1442. i 1443. Kao šibenski izaslanik u Mlecima spominje se 1448. i 1454; na istoj se dužnosti 1458. i 1474. spominje i Juraj. God. 1586–92. djelovao je šibenski komunalni bilježnik Jakov te u istom stoljeću pjesnik Frano, suvremenik P. Lučića. Neke njegove pjesme nabožnog karaktera o sv. Ivanu trogirskom i Bogorodici te pjesnička polemika In detractorem superiorum carminum, sačuvane su u rukopisnom kodeksu Varia Dalmatica ili Codex Lucianus koji su sastavili P. i I. Lučić. Obitelji Linjičić pripadao je i doktor teologije Franjo (umro u Zadru 1637), generalni vikar šibenskoga biskupa i zadarski arhiđakon te vješt govornik.

Citiranje:

Linjičić. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/linjicic>.