TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Arghezi, Tudor

ilustracija
ARGHEZI, Tudor

Arghezi [arge'zi], Tudor (pravo ime Ion N. Theodorescu), rumunjski književnik (Bukurešt, 21. V. 1880Bukurešt, 14. VII. 1967). Jedan od najvećih rumunjskih pjesnika i proznih pisaca, oštar pamfletist, pisac za djecu, majstor tzv. tablete, kratka i zbijena proznog sastavka koji je nametnuo kao vrstu, dramski pisac i esejist. Originalnost njegova pjesničkog jezika bila je poticaj koji je rumunjsku poeziju uključio u europske tokove i razvoj, posebno u međuratnom razdoblju. Počeo je simbolističkim stihovima, bio blizak socijalistima. God. 1900–05. povukao se u redovnički život, zatim je živio u Švicarskoj, boravio u Francuskoj, Italiji i Engleskoj; nakon povratka u Rumunjsku 1910. izdavao književne časopise i intenzivno objavljivao. Prvom zbirkom pjesama Prikladne riječi (Cuvinte potrivite, 1927), temeljito je obnovio lirski jezik i postao jedan od vodećih rumunjskih pjesnika. I u idućim zbirkama: Cvjetovi plijesni (Flori de mucigai, 1931), Što imaš sa mnom, vjetre? (Ce-ai cu mine vântule?, 1937) i dr. dramatično progovara o žeđi za spoznajom, o egzistencijalnoj neizvjesnosti, o pobuni i rezignaciji, o ljepoti svakodnevnoga i »ružnoga«, o prožimanju materijalnoga i duhovnoga. Posljednjih je godina života prije svega pjesnik-građanin (ciklus o seljačkim bunama 1907. objavljen 1955); Pjesan Čovjeku (Cântare omului, 1956). Proza mu je lirska, u njoj se prepleću transfigurirana stvarnost i fantastika: Drvene ikone (Icoane de lemn, 1930), Crna vrata (Poarta neagră, 1930), Tablete iz zemlje Kuty (Tablete din Ţara de Kuty, 1933), Groblje Blagovijest (Cimitirul Bună Vestire, 1936).

Citiranje:
Arghezi, Tudor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 8. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3688>.