Lo-Johansson [lu:ju:'hαnsɔn], Ivar, švedski književnik (Ösmo, Södermanland, 23. II. 1901 – Stockholm, 11. IV. 1990). Radio kao fizički radnik, zidar te novinar. Samouk, pisao osobito o zemljoradničkom proletarijatu. Zapažen je putopisnim reportažama o životu radnika u različitim europskim zemljama. Proslavio se romanom Mona je mrtva (Måna är död, 1932). U romanima izraženoga socijalnoga patosa gotovo znanstvena opažanja ujedinjuje s osjećajnošću i humorom. Književnim angažmanom u doba uspona socijaldemokracije pridonio je društvenoj reformi kojom je poboljšan položaj nadničara. Pisao je i novele te rasprave o problemima Roma, skrbi za starije i sl. Bio je pod utjecajem Strindberga i Tolstoja, a trajno je ostao vjeran nadrealizmu. Djela: romani Skitnički život u Francuskoj (Vagabondliv i Frankrike, 1927), Cigani (Zigenare, 1929), Laku noć, zemljo (Godnatt, jord, 1933), Nadničari (Statarna, I–II, 1936–37), Samo mati (Bara en mor, 1939), Traktor (Traktorn, 1943), Nepismeni (Analfabeten, 1951), Novinar (Journalisten, 1956), Socijalist (Socialisten, 1958); memoarska proza Sloboda (Frihet, 1985) i dr.
