lucerna ili lucerka (njem. Luzerne < franc. luzerne < okcitanski luzerno: krijesnica < lat. lucerna: svjetiljka, svjetlost), biljka iz por. mahunarki (Fabaceae), roda Medicago. Rodu pripadaju 64 vrste, od kojih su najvažnije obična ili plava lucerna (Medicago sativa) i hibridna lucerna (Medicago media). U Hrvatskoj agronomsku vrijednost imaju tri lucerne: obična ili plava lucerna, žuta lucerna (Medicago falcata) i srednja ili bastardna lucerna (Medicago varia). Obična lucerna ima snažan vretenast korijen koji prodire duboko u tlo (do 5 m). Nadzemna je stabljika zeljasta, razgranata, visine 50 do 80 cm, lišće je troperasto, cvjetovi su plave do ljubičaste boje i leptiraste građe; plod je spiralno uvijena do srpasta višesjemena mahuna. Listovi se smatraju najvažnijim dijelom lucerne jer su bogati hranjivim tvarima, a na njih otpada do 50% biljke. Stoka se hrani lucernom u zelenom stanju, u obliku silaže, sijena ili lucernina brašna. Količina hranjivih jedinica i bjelančevina najveća je ako se biljka iskorištava pokošena u zelenom stanju, ili kao brašno dobiveno dehidracijom. Sijeno lucerne bogato je bjelančevinama (16 do 20%), mastima (3%), mineralnim i dr. tvarima. U tijeku godine može dati 4 do 5 otkosa, s prinosom od 10 do 15 t/ha.
Lucerna je jedna od najstarijih krmnih kultura, bila je poznata prije 8000 godina. Uzgajala se u Mezopotamiji i Arabiji. U Grčku je prenesena za perzijsko-grč. ratova. Rimljani i Arapi proširili su ju poslije po zemljama oko Sredozemnoga mora. Smatra se da je u Hrvatsku prenesena iz Madžarske potkraj XVIII. st.
U svijetu se lucerna uzgaja na približno 33 mil. hektara (1994), najviše u Sjevernoj Americi (13 348 325 ha), zatim u Europi (7 994 310 ha), Južnoj Americi (7 770 500 ha), Oceaniji (1 133 000 ha), Africi (434 970 ha), te u Aziji (199 400 ha). U Europi se najviše uzgaja u Italiji (1 300 000 ha), Francuskoj (556 000 ha), Rumunjskoj (400 000 ha), Bugarskoj (399 000 ha), Madžarskoj (337 500 ha). Uzgoj lucerne u Hrvatskoj u blagome je padu; 1990. pod lucernom je bilo 57 000 ha.
