Lučić, Josip, hrvatski povjesničar (Poličnik kraj Zadra, 1. VII. 1924 – Dubrovnik, 3. XII. 1994). Započeti studij na Visokome dominikanskom filozofsko-teološkom učilištu u Dubrovniku (1943) prekinuo odlaskom u antifašističku borbu. Nakon rata studirao opću i nacionalnu povijest, jugoslavensku književnost, latinski i talijanski jezik (1947–52), a zatim i klasičnu filologiju (1952–54) na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1964. doktorirao. Na istom je fakultetu 1952–58. bio asistent na katedri za hrvatsku povijest, potom predavao povijest u osnovnim i srednjim školama (1958–73), a od 1973. do umirovljenja 1994. radio u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu; znanstveni savjetnik. Predavao pomoćne povijesne znanosti na poslijediplomskim studijima u Zadru, Dubrovniku i Zagrebu. Bio je voditelj Dubrovačke medievističke radionice, koja je otpočela s djelovanjem 1992. U znanstvenim istraživanjima ponajviše se bavio poviješću Dubrovnika i okolnih krajeva u srednjem vijeku (Prošlost dubrovačke Astareje, 1970; Povijest Dubrovnika od VII stoljeća do godine 1205., 1973; Obrti i usluge u Dubrovniku: do početka XIV stoljeća, 1979), pomorskim i trgovačkim vezama Dubrovnika s Dalmacijom, Hrvatskom, Albanijom, Zetom, Italijom i drugim zemljama Sredozemlja, vezama Dubrovnika s balkanskim zaleđem (Dubrovačke teme, 1991) i temama iz srednjovjekovne hrvatske povijesti. Objavio je građu Državnog arhiva u Dubrovniku (Spisi dubrovačke kancelarije, sv. II–IV, 1984–93; Knjiga odredaba Dubrovačke carinarnice 1277., 1989) te bio glavni autor više povijesnih atlasa (Hrvatska kroz stoljeća, 1975; Hrvatski povijesni zemljovidi, 1993). Bio je glavni urednik časopisa Dubrovački horizonti (1969–94) i Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta (1982–94).
