Luis de Granada [luịs δe γrana'δa], fray, španjolski pisac i mistik (Granada, ? 1504 – Lisabon, 31. XII. 1588). Siromašna podrijetla, obrazovao se zahvaljujući pomoći markiza Santillane. Kao dominikanac postao je najglasovitiji propovjednik svojega doba, a vlastiti model propovijedanja izgradio je u skladu s Kvintilijanovim naukom o govorništvu. Osim na španjolskom pisao je na latinskom i portugalskom, uzornom, jasnom i elegantnom prozom. Pisao je o vjeri, o kršćanskom idealu milosrđa, o mističkom iskustvu i moralu. Najpoznatije rasprave: Knjiga o molitvi i meditaciji (Libro de la oración y meditación, 1554), Vodič za grješnike (Libro llamado Guía de pecadores, 1556–57), Uvod u simbol vjere (Introducción al símbolo de la fe, 1583), svojevrsna enciklopedija kršćanske vjere kroz španjolski misticizam. Snažno je utjecao na jezik i stil sv. Terezije Avilske.