Ljubljansko barje, najjužniji dio Ljubljanske kotline, kojim protječe Ljubljanica; 163 km². Za pleistocena je bilo veliko plitko jezero, poslije djelomično ispunjeno nanosima s Alpa. Melioracijskim radovima u XVIII. st. (Gruberov kanal, 1780) i kasnijom izgradnjom kanalske mreže bile su isušene močvare i smanjene poplave. Mjestimično pošumljen, rijetko naseljen kraj s malim obrađenim površinama. – Poznato je po nizu sojeničkih naselja (Ig, Resnikov prekop, Maharski prekop, Parte, Notranje Gorice, Blatna Brezovica, Veliko Mostišče, Prevalje, Kamnik), različite kulturne i kronološke pripadnosti (kasni neolitik, eneolitik, rano brončano doba). Njihov je kulturni razvoj bio u uskoj vezi s događanjima u zapadnom dijelu Karpatske kotline i susjednim područjima. Prva planska arheološka istraživanja u Sloveniji, započeta 1875. kraj sela Studenec (danas Ig), potvrdila su postojanje pet naselja; za te nalaze predložen je (1931) naziv kultura Ljubljanskog barja. Na osnovi tipoloških obilježja keramičkih posuda P. Korošec 1959. izdvojila je dvije faze: Ig I (slavonska, tj. vučedolska kultura) i Ig II (ranobrončanodobna kultura). Kasnijim su istraživanjima ustanovljena naselja kasne lenđelske, lasinjske, vučedolske i ljubljanske kulture.