struka(e):
Ljuština, Vikentije
srpski gramatičar
Rođen(a): Medak, Lika, 6. II. 1761.
Umr(la)o: Vršac, Srbija, 18. IV. 1805.

Ljuština (Lustina), Vikentije, srpski gramatičar (Medak, Lika, 6. II. 1761Vršac, Srbija, 18. IV. 1805). U manastiru Gomirje (Gorski kotar) postao je monah. Boravio u Trstu 1781–89. i Sopronu do 1795. God. 1796. otišao u Srbiju u manastir Mesić, kojim je kao arhimandrit upravljao do smrti. Pisao je povijesne radove. Jezični priručnik Grammatika italianskaja (1794) namijenio je »iliričkom« narodu obiju vjeroispovijesti, ali je zbog slavenosrpskoga jezika služio srpskoj mladeži. To je prva potpuna talijanska gramatika na slavenskom jugu s nekoliko dodataka, od rječnika, konverzacijskih uzoraka do kratica. Ljuština se smatra značajnim pretečom talijanistike u južnih Slavena.

Citiranje:

Ljuština, Vikentije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ljustina-vikentije>.