STRUKE:

MacLeish, Archibald

ilustracija
MACLEISH, Archibald

MacLeish [məkli:'š], Archibald, američki pjesnik (Glencoe, Illinois, 7. V. 1892Boston, 20. IV. 1982). Studirao je pravo na Sveučilištu Yale; živio (1923–28) u Parizu kao pripadnik izgubljene generacije. Nakon povratka u domovinu počeo pisati društveno zauzetu poeziju, zastupajući demokraciju, a 1930-ih sve više i antifašizam. Bio je (1939–44) glavni knjižničar Kongresne knjižnice, te pomoćnik državnog tajnika za vanjske poslove u Washingtonu (1944–45). Poslije je, sve do 1962., bio profesor retorike na Harvardovu sveučilištu. Za pariških godina, njegov pjesnički izraz razvijao se donekle pomodno avangardistički i pod utjecajem E. Pounda i T. S. Eliota, ali je svejedno dao niz antologijskih pjesama (Ars Poetica, 1926). Svoj pravi glas nalazi u zreloj i nepatetičnoj, suzdržanoj, ali rječitoj jasnoći iskaza, što ga je svrstalo među značajne američke pjesnike prvog i drugoga poraća. Zbirke pjesama: Sretan brak (The Happy Marriage, 1924), Lonac zemlje (The Pot of Earth, 1925), Ulice na mjesečini (Streets in the Moon, 1926) Hamlet po A. MacLeishu (The Hamlet of A. MacLeish, 1928), Novonađena zemlja (New Found Land, 1930), Konkistador (Conquistador, 1932), Sabrane pjesme: 1917–1952 (Collected Poems: 1917–1952, 1952), Nove i sabrane pjesme 1917–1976 (New and Collected Poems 1917–1976, 1976) i drugo. Pisao je također drame i radiodrame.

Citiranje:
MacLeish, Archibald. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 18. 8. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37870>.