Mačukatin, Velibor, hrvatski kipar (Sumartin, 3. XI. 1919 – Zagreb, 29. III. 2010). Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1946 (I. Meštrović, F. Kršinić); završio specijalni kiparski tečaj kod A. Augustinčića (1948). Ostavši vjeran realističkomu pristupu i figuraciji, izveo je veći broj spomenika, tematski vezanih za II. svjetski rat, na Malome Ižu (1948), u Lokvama (1952), Vrpolju (1975), Vukovaru (1979), Brinju (1982). Radio je portrete koje odlikuje smisao za psihološku karakterizaciju i stilizaciju volumena (N. Tesla, I. G. Kovačić, Moj otac), figuralne kompozicije (Majka i dijete), te ženske aktove naglašene erotičnosti. U potonjim se radovima sve više bavio sitnom plastikom i medaljerstvom, osobito portretnim medaljama (F. Šeper, 1965; V. J. Jordan, 1975; A. Schopenhauer, 1981).
