Mađarević, Vlado, hrvatski književnik (Osijek, 13. III. 1911 – Zagreb, 22. V. 1993). God. 1938–40. studirao pravo u Zagrebu i Parizu, 1956. apsolvirao književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Bio je urednik u Glasu Slavonije (1945), Politici (1945–46), u Matici hrvatskoj (1950–60) te dramaturg i urednik na Radio Zagrebu (1961–67). U početku je pisao angažiranu socijalnu liriku (Ogledalo vremena, 1936., s P. Bakulom, V. Jurčićem i N. Simićem). U književnim kritikama zagovarao je društvenu funkciju književnosti, u obnovljenim polemikama 1970-ih o tzv. sukobu na književnoj ljevici branio kruto dogmatsko stajalište. Kao kazališni kritičar pratio je od 1945. zbivanja u zagrebačkome kazališnom životu usredotočujući se na idejnu orijentaciju kazališnog teksta. Objavio djela Kazališne studije (1953), Književnost i revolucija (1974), Otvorene igre: drame i scene Dubrovačkog festivala (1978), Stvaranje i svijest (1982), Krleža i politika (1984).
