magnetska mjerenja, mjerenja magnetskih veličina, od kojih su najznačajnije: magnetski tok, magnetska indukcija, jakost magnetskoga polja i magnetizacija.
Magnetski tok i magnetska indukcija mogu se mjeriti s pomoću induciranih napona koje uzrokuje promjena magnetskoga toka u zavojnici ili petlji. Magnetska se indukcija može odrediti i s pomoću sile koja djeluje na vodič kojim protječe električna struja, a koji se nalazi u magnetskome polju. Jakost magnetskoga polja najčešće se mjeri s pomoću Hallove sonde (→ hall, edwin herbert), Foersterove sonde, otporne magnetske sonde i vrlo točno s pomoću metode nuklearne magnetske rezonancije. Za osjetljiva mjerenja magnetizacije u novije je doba raširena upotreba supravodljivog uređaja za kvantnu interferenciju (engl. Superconducting Quantum Interference Device, SQUID).
Posebno tehničko značenje imaju tradicionalne mjerne metode i tradicionalni uređaji (npr. Epsteinov aparat, ferometar, Stablein-Steinitzov uređaj, osciloskopske metode) za određivanje magnetskih svojstava feromagnetičnih materijala, jer se time dobivaju osnovni podatci za proračun i konstrukciju električnih strojeva i uređaja. Tim se metodama snima krivulja magnetiziranja i petlja histereze i mjere gubitci kod izmjeničnoga magnetiziranja.
