Maine de Biran [mεn də biʀᾶ'] (pravo ime Marie François Pierre Gonthier de Biran), francuski filozof (Bergerac, 29. XI. 1766 – Pariz, 16. VII. 1824). Za Direktorija (1797) bio je član Vijeća pet stotina, za Restauracije (1814) državni savjetnik. U filozofiji zastupao spiritualističke te psihologističke i voluntarističke poglede; držao je, npr., da su pojmovi supstancije i uzročnosti subjektivne kategorije, sazdane na osjećanju otpora što ga svijest doživljava pri razvijanju voljne aktivnosti. U volji se istodobno izravno doživljuje vlastita aktivnost i otpor onoga »Ne-Ja«. Zastupao je mišljenje da se iza pojavnoga svijeta krije viša »duhovna stvarnost«, pa se svrstava među istaknute predstavnike francuskog misticizma. Za razvoj psihologije značajno je njegovo razlikovanje percepcije od elementarnih osjeta. Glavna djela: Utjecaj navike na sposobnost mišljenja (Influence de l’habitude sur la faculté de penser, 1802), Rasprava o dekompoziciji mišljenja (Mémoire sur la décomposition de la pensée, 1805), Esej o temeljima psihologije (Essai sur les fondements de la psychologie, 1859).
