Makušev [ma'kušəf], Vikentij Vasiljevič (Vasil’evič), ruski povjesničar (Brest-Litovsk, danas Brest, 10. X. 1837 – Varšava, 2. III. 1883). Nakon studija povijesti na Sanktpeterburškom sveučilištu radio kao tajnik ruskog konzulata u Dubrovniku 1862–65. Godine 1867. magistrirao temom Istraživanja dubrovačkih povijesnih spomenika i kroničara (Issledovanija ob istoričeskih pamjatnikah i bytopisateljah Dubrovnika). Nakon studijskoga putovanja po Italiji (1868–71) radio je kao sveučilišni profesor na Varšavskom sveučilištu 1871–73. Na osnovi gradiva dubrovačkog i talijanskih arhiva istraživao je povijest Južnih Slavena. Glavna djela: Materijali o povijesti diplomatskih odnosa Rusije i Dubrovačke Republike (Materijali dlja istorii diplomatičeskih snošenij Rossij s Raguzkoj respublikoj, 1865), Povijesna istraživanja o Slavenima u Albaniji u srednjem vijeku (Istoričeskie razyskanija o slavjanah v Albanii v srednie veka, 1871), Bugarska pod turskom vladavinom, osobito u XV. i XVI. stoljeću (Bolgarija pod tureckim vladyčestvom, preimuščestvenno v XV i XVI vekah, 1872), Povijesni spomenici Južnih Slavena i okolnih naroda (Istoričeskie pamjatniki Južnyh slavjan i sosednyh narodov, I–II, 1874–82).
