Malamud [mæ'ləməd], Bernard, američki književnik (New York, 26. IV. 1914 – New York, 18. III. 1986). Potomak ruskih židovskih useljenika; diplomirao (1936) u New Yorku; predavao (1949–86) na sveučilištima u Oregonu i Vermontu. U prvom romanu Prirodno nadaren (The Natural, 1952), kroz metaforu bejzbola isprepletenu predodžbama o Trojanskom ratu, američkom snu i kralju Arturu, pisao je o životnom usponu i padu svojega junaka. Glavnini njegova opusa pripadaju romani i zbirke priča o životu židovskih useljenika u američkim gradskim četvrtima, u kojima tematizira zarobljenost ljudske duše, pokušaj njezina izbavljenja kroz pobjedu nad samim sobom i potrebu za moralnim osloncem. Njegov osebujan prozni stil uspio je spojiti duh istočnoeuropskoga židovstva s američkom zbiljom pa je humanošću, toplim humorom i lirskim fantazijama postao, uz S. Bellowa, najznačajniji američki židovski pisac. Značajnija djela: romani Pomoćnik (The Assistant, 1957), Popravljač (The Fixer, 1966), Stanari (The Tenants, 1971), Dubinovi životi (Dubin’s Lives, 1979), Božja milost (God’s Grace, 1982) te zbirke pripovijedaka Čarobna bačva (The Magic Barrel, 1958), Prvo slaboumnici (Idiots First, 1963), Fidelmanove slike: izložba (Pictures of Fidelman: An Exhibition, 1969), Rembrandtov šešir (Rembrandt’s Hat, 1973) i drugo.
