Maleš, Branko, hrvatski pjesnik, esejist i prevoditelj (Zagreb, 18. I. 1949). Studirao je na Tehnološkom i na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Djelovao je kao urednik književnih novina i časopisa (Off, Most, Republika, Oko) te rock-magazina Heroina. Njegova prva pjesnička zbirka (Tekst, 1978) bliska je neoavangardizmu, jezičnomu ludizmu i strukturalističkim eksperimentima, a druga, za mlađe naraštaje pjesnika kultna Praksa laži (1986) poigrava se popkulturnim iskustvom, poetikom videospotova i stripa. I u sljedećim zbirkama (Placebo, 1992; »biba posavec«, 1996; Trickster, 1997; Vertigo, 2010; Mutno, 2017) iskazao se kao pjesnik ludističke orijentacije, ironičan i sklon autsajderskoj poziciji. Novinske kolumne sabrao je u knjigama Crveni zec (1989) i Treniranje države (1994), ironičnim zapisima i analizama hrvatske političke zbilje i njezinih aktera iz pozicije slaboga subjekta, a prozna zbirka Male ljubavi (2000) mnogo je privatnija fenomenologija vlastitih navika i afiniteta. Priredio je više izbora iz suvremene hrvatske proze i pjesništva. Objavio je i knjigu studija o sedam hrvatskih pjesnika, pripadnika hrvatskoga poetskog moderniteta, Razlog za razliku (2002) te esejističku zbirku Poetske strategije kraja 20. stoljeća (2010). Prevodi sa slovenskog i njemačkog jezika. Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (2002).
