Malraux, André

ilustracija
MALRAUX, André
ilustracija1ilustracija2

Malraux [malʀọ'], André, francuski književnik (Pariz, 3. XI. 1901Créteil, 23. XI. 1976). Studirao na Školi za orijentalne jezike, sudjelovao u arheološkim ekspedicijama u Kambodži, Afganistanu i Arabiji, 1925. u Vijetnamu pokrenuo i uređivao antikolonijalni list L’Indochine, 1930-ih u Parizu je bio urednik u književnom časopisu Nouvelle Revue française. U prvome razdoblju stvaralaštva objavio je fantastičnu i alegorijsku prozu Papirnati mjeseci (Lunes en papier, 1921) i Luckasto kraljevstvo (Royaume farfelu, 1928), romansirani esej o dekadenciji europske kulture Iskušenje Zapada (La Tentation de l’Occident, 1926) te romane Osvajači (Les Conquérants, 1928), Kraljevski put (La Voie royale, 1930) i Ljudska sudbina (La Condition humaine, 1933). Iskazujući svijest o krizi univerzalnih humanističkih vrjednota, Malraux u tim romanima problemu smrti, kao svojoj trajnoj preokupaciji, suprotstavlja volju, akciju i pustolovinu. Te motive i ideje u Kraljevskome putu nadograđuje komponentama erotizma, a u Ljudskoj sudbini do vrhunca dovodi etičko promišljanje revolucije kao izlaza iz apsurda te razrađuje stil zasnovan na višestrukosti gledišta, elipsama, zvučnim slikama i simbolima te isprekidanim dijalozima (zbog čega je djelo opisivano kao roman-reportaža). Ugled politički angažirana intelektualca potom je potvrdio duljom novelom Vrijeme prezira (Le Temps du Mépris, 1935), o solidarnosti u nacističkim zatvorima, i fragmentarnim romanom Nada (L’Espoir, 1937), s temom iz Španjolskoga građanskog rata, u kojem se borio na strani republikanaca. Prema jednoj epizodi iz toga romana snimio je 1938. istoimeni film, montiran i prikazan 1946., a u povodu snimanja napisao je studiju Skica za jednu psihologiju filma (Esquisse d’une psychologie du cinéma, 1939), u kojoj film, uz roman, proglašava paradigmatskom umjetnošću XX. stoljeća. Za njemačke okupacije Francuske živio je na području tzv. vichyjske Francuske, a 1944. bio je jedan od vođa Pokreta otpora. Tada je napisao Altenburške orahe (Les Noyers de l’Altenburg, 1943), strukturirane u obliku serije pripovjedno-esejističkih epizoda. Prvi dio šire zamišljena i nedovršena ciklusa Borba s anđelom (La Lutte avec l’Ange) orkestriranjem različitih razina i referenci najavio je Malrauxovu esejističku i memoarsku prozu. Nakon završetka II. svjetskog rata politički se angažirao (kao degolist); dvaput je bio ministar informiranja (1945–46. i 1958–59), a 1959–69. ministar kulture. U tom je razdoblju napisao niz meditativnih eseja o umjetnosti, koji se odlikuju samosvjesnim ekstatičnim stilom dugih melodičnih rečenica svečana zvučanja: Psihologija umjetnosti (Psychologie de l’art, I–III, 1947–49), Glasovi tišine (Les Voix du silence, 1951), Imaginarni muzej svjetske skulpture (Le Musée imaginaire de la sculpture mondiale, I–III, 1952–55), Metamorfoza bogova (La Métamorphose des Dieux, I–III, 1957–76). U njima povijest umjetnosti promatra kao preobrazbu oblika, s idejom o umjetnosti kao iskazu težnje k nadvladavanju smrtnosti i izrazu čovjekove slobode. U posljednjoj fazi stvaralaštva okrenuo se memoarskoj prozi. Antimemoari (Antimémoires, 1967) već naslovom najavljuju dekonstruiranje žanrovskih konvencija, što Malraux konkretizira nepoštivanjem kronologije, miješanjem sjećanja i ulomaka vlastitih romana te dijalozima (s de Gaulleom, Nehruom i Mao Zedongom). Dijaloški su strukturirana i Malrauxova daljnja memoarska djela: Hrastovi koje obaraju… (Les Chênes qu’on abat…, 1971), opis autorove posljednje konverzacije s de Gaulleom, Glava od obsidijana (La Tête de l’obsidienne, 1974), duga meditacija o Picassu s rekonstruiranim dijalozima, Lazar (Lazare, 1974) i Gosti u prolazu (Hôtes de passage, 1975). Te je proze objedinio pod naslovom Ogledalo limba (Le Miroir des limbes, 1976). U njima su tema smrti i prikaz iskustva preobraženog imaginacijom uobličeni suptilnim igrama refleksija, aluzija, sugestija, elipsi i nejasnoća, postupcima koje je Malraux razvijao u cijelom stvaralaštvu kontinuirano se potvrđujući kao jedna od ključnih osobnosti francuskoga književnoga modernizma.

Malraux, André. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.2.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38470>.