Mandić, Matko, hrvatski političar, novinar i publicist (Mihotići kraj Kastva, 28. IX. 1849 – Trst, Italija, 13. V. 1915). Studirao teologiju u Goriziji i Trstu, potom prirodne znanosti u Pragu, gdje je diplomirao 1879. Od 1883. uređivao list Naša sloga u Trstu, a nakon preseljenja lista u Pulu (1899) ostao je do smrti njegov suradnik. God. 1907. pokrenuo je Balkan, jedini hrvatski dnevnik u Trstu, te uređivao slovenski list Edinost. Promičući istarske autore i objavljujući čakavska književna ostvarenja, pridonio je oživljavanju književnog života Istre. Od 1889. do 1915. bio je zastupnik u Pokrajinskome saboru Istre, a 1907. i 1911. poslanik u Carevinskome vijeću u Beču, gdje se zauzimao za ravnopravnost Hrvata i Slovenaca s Talijanima u Istri. Bio je predsjednik političke udruge Edinost u Trstu (1891–1905), Političkoga društva za Hrvate i Slovence u Istri (1908–12), Delavskoga podpornog društva te školske udruge Družba sv. Ćirila i Metoda za Istru. Uz V. Spinčića i M. Laginju jedan je od najistaknutijih predstavnika drugoga naraštaja istarskih preporoditelja.
