Manganelli [maŋganε'l:i], Giorgio, talijanski književnik (Milano, 14. XI. 1922 – Rim, 28. V. 1990). Od sudjelovanja u neoavangardnoj Grupi ’63 njegovao je radikalni ekspresionistički manirizam u labirintičnoj prozi neznatne fabularnosti, koja nalikuje baroknomu traktatu, ali izgovorenom iz tragiironičnoga položaja pripovjedne lude. Osim narativnih traktata: Hilarotragoedia (1964), Novi komentar (Nuovo commento, 1969), Pinocchio: paralelna knjiga (Pinocchio: un libro parallelo, 1977), Iz pakla (Dall’inferno, 1985) i dr., te zbirke mikroromana Centurija (Centuria, 1979), pisao je i kritičke eseje: Književnost kao laž (La letteratura come menzogna, 1985), Stilski nemiri (Angosce di stile, 1981) te putopise: Kina i ostali istoci (Cina e altri orienti, 1974).