Manov [ma'nof], Emil, bugarski književnik (Sofija, 29. VII. 1919 – Sofija, 30. VIII. 1982). Diplomirao pravo na Sveučilištu u Sofiji (1941). Zbog antifašističke djelatnosti uhićen i osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu (1941). Sudjelovao u Domovinskom ratu (1944–45). Nakon rata kulturni djelatnik i urednik u izdavačkim kućama. Djela su mu široka žanrovskoga raspona: zatvorska kronika Zaplijenjeno jato (Pleneno jato, 1947), roman trilogija Za plavom pticom (Podir sin’ata ptica, 1970), pripovijesti Neistinit slučaj (Nedostoveren slučaj, 1957); Galaktička balada (Galaktičeska balada, 1971), zbirka novela Pisma iz Sofije (Pisma ot Sofija, 1970), drama Savjest (Săvest 1968), komedija Mladoženja (Mladoženecăt, 1973), zbirka feljtona Unuci (Vnucite, 1977). U središtu su pozornosti složeni i dramatični ljudski odnosi te konflikti povijesti i suvremenosti. Dramska djela ismijavaju ravnodušnost, ulagivanje i društvenu neodgovornost. Stilske su oznake diskretan psihologizam i lakoničnost.