Maraini [~i:'ni], Dacia, talijanska književnica (Fiesole kraj Firence, 13. XI. 1936). Kći antropologa Fosca Marainija, rano djetinjstvo provela je u Japanu, gdje je njezin otac obavljao istraživanja. Odrasla je na Siciliji, a poslije se preselila u Rim. Od 1962. do 1983. životna suputnica A. Moravije. U književnosti se javila romanom Odmor (La vacanza, 1962). Najpoznatiji su joj i najprevođeniji romani Isolina (1985) i Dugi život Marianne Ucrìa (La lunga vita di Marianna Ucrìa, 1990). Piše drame, pjesme (Putujući korakom lisice – Viaggiando con passo di volpe, 1991) te pripovijetke. U središtu su joj zanimanja velike društvene teme, život žena, osobito tema nasilja nad ženama, i problemi djetinjstva.
