struka(e): |
Marcabrun
okcitanski pjesnik i trubadur
Rođen(a): Gaskonja, oko 1110.
Umr(la)o: ?, oko 1150.

Marcabrun (okcitanski [markabʀy'n]) (franc. Marcabru [maʀkabʀy']), okcitanski pjesnik i trubadur (Gaskonja, oko 1110?, oko 1150). Boravio na plemićkim dvorovima u južnoj Francuskoj i u Španjolskoj, bio pod pokroviteljstvom Guillaumea X. Akvitanskoga i Alfonsa VII., kralja Kastilje. Sačuvane su mu 43 pjesme: romance, pastorale i satire. Četiri među njima imaju i notni zapis (npr. Pax in nomine Domini!). Najuspjelije su one u kojima je oštro kritizirao koncepciju udvorne ljubavi (naziva ju amor falsa), koju drži uzrokom prevlasti preljuba, nestanka ratničkih vrlina i općenito rasapa društvenog morala. Poezija mu se odlikuje razrađenim hermetizmom s osebujnim vokabularom i složenom frazeologijom. Začetnik aluzivna i semantički komplicirana pjesničkoga stila trobar clos (zatvoreni ili zaključani pjev).

Citiranje:

Marcabrun. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/marcabrun>.