mare nostrum [ma're no'strum] (lat.: naše more), izraz kojim su Rimljani nazivali Sredozemno more, a o kojem su svjedočanstva ostavili u svojim djelima Salustije, Lukan i dr. U moderno doba izraz je obnovljen u tal. imperijalističkoj promidžbi (Mare nostro), u povodu osvajanja Libije (1911). U svojim ga je spjevovima i promidžbenim nastupima osobito upotrebljavao G. D’Annunzio u težnji za tal. afirmacijom u Sredozemlju. U širem smislu, izraz se katkada upotrebljava i u polit. geografiji, a označuje težnju neke države da zagospodari svim obalama nekoga mora. Ideja mare nostrum javlja se i kod Grka u odnosu na Egejsko more (»grčko jezero«), zatim kod Šveđana u odnosu na Baltik, kod Turske u odnosu na Crno more (»tursko jezero«). Pojam mare nostrum dalmaticum spominje se u darovnici Petra Krešimira IV. zadarskomu samostanu sv. Krševana (1069), a on svjedoči o terit. prostranosti Hrvatskoga Kraljevstva u Krešimirovo doba.
