Maričić, Veljko, hrvatski glumac (Sisak, 23. III. 1907 – Rijeka, 30. X. 1973). Sin glumca J. Maričića. Nakon amaterskih početaka u Dubrovniku, bio je angažiran u Osijeku, Sarajevu i Zagrebu, a 1953. postao članom riječkoga HNK-a. U izgradnji lika ostvarivao spoj romantičarskoga zanosa i glumačkoga realizma. Glumio širok dijapazon uloga, od romantičnih junaka do psihološki složenih likova: Horvat (na osječkoj praizvedbi Krležina Logora), Rajski (I. A. Gončarov, Bezdan), R. Dudgeon (G. B. Shaw, Đavolji učenik), Feđa (L. N. Tolstoj, Živi leš). Najveće domete dosegnuo je interpretacijama Shakespeareovih likova: Hamlet, Rikard III., Otelo i Jago, Macbeth, Lear. Kreirao niz uloga u domaćem repertoaru: Vojnovićev Orsat, Krležin Leone, Ogrizovićev Hasanaga, Cankarov Jerman, Matkovićev Prometej. Glumio je i na filmu. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1970., a god. 1994. ustanovljena je kazališna nagrada koja nosi njegovo ime.
