Marija Bistrica

ilustracija
MARIJA BISTRICA, crkva Majke Božje Bistričke

Marija Bistrica, naselje i općinsko središte u Hrvatskome zagorju, 6 km jugoistočno od Zlatar Bistrice i 32 km sjeveroistočno od Zagreba; 1065 st. (2011). Leži na sjevernim obroncima Medvednice, na 191 m apsolutne visine, uz cestu koja iz Sesveta vodi Medvednicom preko Kašine i Laza. Metalna industrija; u okolici vinogradi i voćnjaci. Hodočasnička crkva Majke Božje Bistričke (obnovljena i proširena u XVIII. st.) okružena je cinktorom. Kompleks je pregradio H. Bollé u duhu romantičkoga historicizma (1878–83), spajajući oblike gotike i baroka s njemačkom renesansom. U crkvi je zavjetni drveni gotički kip Majke Božje s djetetom, izvoran rad domaćih majstora. Mnogobrojni zlatarski predmeti (posuđe, votivi) iz XVII. i XVIII. st. čuvaju se u Dijecezanskome muzeju u Zagrebu. Klasicistički dvorac obitelji Sermage i Hellenbach (od 1851). – Posjed i naselje Bistrica prvi se put spominju 1209. u povelji hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije II. Arpadovića županu Vratislavu II. iz obitelji Aka. Nakon 1320. u posjedu je plemićke obitelji Ludbreških, a 1327. spominje se plemićki grad (utvrda) Bistrica (iznad današnjega mjesta Podgrađe) u posjedu Nikole Ludbreškoga. U popisu župa Zagrebačke biskupije (1334) prvi se put spominje crkveno-upravna jedinica župa Bistrica s crkvom sv. Petra (ecclesia beati Petri de Biztricha). God. 1362. bistričko vlastelinstvo došlo je u posjed hrvatsko-dalmatinskoga bana Ivana Ćuza, a 1481. postalo je posjedom obitelji Bradač. U razdoblju od XVI. st. do ukinuća kmetstva (1848) vlastelinstvo je bilo podijeljeno na manje posjede u vlasništvu nekoliko velikaških obitelji. God. 1786. jedan od posjednika iz obitelji Sermage, Petar Ivan Nepomuk, dao je na bistričkome vlastelinstvu sagraditi klasicistički dvorac. Nakon otkrića zavjetnoga drvenoga gotičkog kipa Marije s djetetom (1684), te mnogobrojnih zabilježenih čuda povezanih s tim kipom, u XVIII. st. promijenjen je titular župne crkve (sv. Petra i Pavla) koja je otada posvećena Blaženoj Djevici Mariji (čudotvorni Marijin kip poznat je od početka XVI. st., ali je zbog osmanske opasnosti od 1545. bio skriven u zidu bistričke crkve). Pronalaskom kipa Marijin se kult brzo širio, a Bistrica se naglo razvijala kao marijansko svetište i proštenište. Hrvatski sabor podignuo je u svetištu zavjetni oltar (1715). Od XVIII. st. mjesto se naziva Marija Bistrica, a od polovice XIX. st. bilo je središte kotara. Papa Pio XI. dodijelio je svetištu naslov bazilike (1923), a 1971. Biskupska konferencija Jugoslavije proglasila ga je hrvatskim nacionalnim svetištem. Zauzimanjem A. Stepinca, na obližnjem brdu Kalvariji bile su 1941. postavljene prve četiri postaje križnoga puta, a 1977–90. nastale su ostale postaje sa skulpturama uglednih hrvatskih umjetnika. God. 1987. Kongregacija za bogoštovlje odredila je dan 13. VII. za blagdan Majke Božje Bistričke. U blizini brda Kalvarije uređen je samostan klauzurnih sestara karmelićanki (1998). Svetište u Mariji Bistrici posjetio je 1998. papa Ivan Pavao II. i ondje kardinala A. Stepinca proglasio blaženim.

Citiranje:
Marija Bistrica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 27. 5. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38913>.