Marija Magdalena, sv. (grč. Mαγδαληνή: Magdalka, žena iz Magdale), kršćanska pokornica (Magdala, I. st. – Efez, ?). Prema Evanđeljima, javna grješnica (Evanđelje po Luki, VII, 37) koju je Isus obratio, a ona ga pratila u njegovu javnome djelovanju. Katkad se poistovjećuje s Marijom, sestrom Marte i Lazara iz Betanije (Evanđelje po Ivanu, XII, 1–8). Bila je svjedokom Isusove smrti i polaganja u grob, a prva ga je vidjela nakon uskrsnuća i vijest o tome javila apostolima. Prema legendi, poslije je živjela u Efezu; prema drugim legendama, doplovila u galsku luku (današnji Marseille). Postoje svjedočanstva o vrlo ranome štovanju svetice na Istoku; u Efezu i Carigradu postojala su njezina svetišta. Na Zapadu se štuje od X. st. Često ikonografski prikazivana, osobito u doba renesanse; najčešći je motiv kako Isusu suzama pere noge.
