Marjanović, Branko

Marjanović, Branko, hrvatski filmski redatelj, scenarist i montažer (Zagreb, 12. V. 1909Zagreb, 13. II. 1996). Sin Milana Marjanovića. Završio Trgovačku akademiju i Državnu glumačku školu u Zagrebu. Jedan od najistaknutijih pionira hrvatskog filma; već prije II. svjetskog rata okušao se kao filmski glumac, asistent režije i filmski publicist. Od 1941. zaposlen u Ravnateljstvu za film NDH, 1942–45. voditelj proizvodnje Državnoga slikopisnoga zavoda »Hrvatski slikopis« (Croatia-film); u objema institucijama glavni redaktor i montažer filmskoga žurnala Hrvatska u rieči i slici odn. Hrvatski slikopisni tjednik. Montirao je i režirao srednjometražni dokumentarni film Straža na Drini (1942., brončana diploma za sudjelovanje na festivalu u Veneciji); glavni montažer igranoga filma Lisinski (1944) Oktavijana Miletića. Nakon II. svjetskog rata isprva je bio montažer Filmskih novosti u Direkciji za Hrvatsku Filmskoga poduzeća DFJ/FNRJ i redatelj promidžbenih filmova (Istra, 1945; Rijeka u obnovi, 1946), potom prvoga dugometražnog igranog filma u proizvodnji Jadran filma, Zastava (1947), o antifašističkom pokretu na Kalniku. Prikazivanje njegova idućeg igranog filma, antistaljinističke političke satire Ciguli Miguli (1952), bilo je zabranjeno. Nakon neuspjeha ratnoga omnibus-filma Opsada (1956) posvetio se dokumentarizmu režiravši 42 popularnoznanstvena filma o prirodi – mahom o planinskoj fauni i o jadranskom podmorju – dijelom i u okviru serije Mala čuda velike prirode (1971–74). Ističu se: Bjeloglavi sup, Posljednji zavičaj (oba 1959), Priča o glavatici, Putovanje u nevidljivi svijet (oba 1960), Između dviju modrina, Izgubljeni svjetovi, Lasica (svi 1962), Ljeto medvjedića (1963), Lisica (1964), Jugoatlantik (1968), Puh (1977), Polje (1984). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1970).

Citiranje:
Marjanović, Branko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 6. 6. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38973>.