struka(e):
Marko Križevčanin, sv.
mučenik
Rođen(a): Križevci, oko 1588.
Umr(la)o: Košice, Slovačka, 7. IX. 1619.
ilustracija
MARKO KRIŽEVČANIN, sv., rad Z. Homena, 1993., Križevci, kapela sv. Marka Križevčanina

Marko Križevčanin (Krizin, Crisinus), sv., mučenik (Križevci, oko 1588Košice, Slovačka, 7. IX. 1619). Studij filozofije završio je u Grazu (oko 1605), teologiju studirao u papinskome zavodu Germanico-Hungaricum u Rimu (od 1611). Za svećenika zaređen 1615. Ostrogonski nadbiskup P. Pázmány imenovao ga je profesorom i ravnateljem sjemeništa u Trnavi, zatim ostrogonskim kanonikom, ravnateljem zavoda i arhiđakonom u Komárnom te upraviteljem opatije u Széplaku (Krásna) u Slovačkoj. Pred naletom erdeljskoga kneza kalvina G. Bethlena prešao je isusovcima Melkioru (Melchior), Grodzieckomu i Stjepanu (István) Pongráczu u Košice. Kada je Bethlenov vojskovođa Juraj Rákóczy zauzeo Košice, s dvojicom je isusovaca bio bačen u tamnicu, a zatim mučen i pogubljen; Grodzieckomu i Marku Križevčaninu odrubljene su glave. Njihovi posmrtni ostatci prenešeni su 1620. u Alsó-Sebes (Nižna Šebastova), potom u Hertník, a 1635. u samostan klarisa u Trnavi. Nakon ukidanja toga samostana, kosti košičkih mučenika prenešene su u samostan uršulinki u Trnavi 1784., a kasnije je relikvija lubanje Marka Križevčanina pohranjena u ostrogonskoj katedrali. Blaženima ih je 1905. proglasio papa Pio X., a svetima papa Ivan Pavao II. u Košicama 2. srpnja 1995. U historiografiji se raspravljalo o podrijetlu Marka Križevčanina, pri čemu hrvatski povjesničari potkrjepljuju teze o njegovu hrvatskom podrijetlu te o značenju pridjevka Crisinus u njegovu imenu.

Citiranje:

Marko Križevčanin, sv.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/marko-krizevcanin-sv>.