Marković, Željko, hrvatski matematičar (Požega, 20. II. 1889 – Opatija, 23. VIII. 1974). Studirao matematiku u Zagrebu i Pragu (1907–11) te Göttingenu (1909–10). Usavršavao se u Parizu (1912–13). Doktorirao u Zagrebu (1915) i habilitirao se za privatnoga docenta (1918). Postao suplent (1919), izvanredni profesor (1920) i redoviti profesor (1921) na Tehničkoj visokoj školi (poslije Tehničkome fakultetu) u Zagrebu te od 1925. bio predstojnik Zavoda za primijenjenu matematiku Tehničke visoke škole, a od 1949. do umirovljenja 1962 (honorarno je predavao do 1965) redoviti profesor Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta (PMF). Bio je dekan Visoke tehničke škole (1921–22), Tehničkoga fakulteta (1930–31) i PMF-a (1957–58), rektor Sveučilišta u Zagrebu (1954–55), te prvi pročelnik Matematičko-fizičke sekcije Hrvatskoga prirodoslovnog društva (1945–46), predstojnik Zavoda za primijenjenu matematiku PMF-a (od 1949), tajnik Razreda za matematičke, fizičke i tehničke znanosti (1947–66).
Bavio se matematičkom analizom i njezinom primjenom, posebno linearnim diferencijalnim i integralnim jednadžbama; dokazao da Mathieuova diferencijalna jednadžba ne može imati dva linearno nezavisna periodička rješenja. Bavio se i nebeskom mehanikom, posebno problemom triju tijela. Istraživao je starogrčku matematiku i matematičku filozofiju, posebno matematičke ideje Platona (teorija mjerenja, teorija o jednom i o neodređenoj dvojci) i Aristotela (shvaćanje beskonačnosti). Posebno je istraživao život i rad Ruđera Josipa Boškovića. U JAZU je pokrenuo novu publikaciju Građa za život i rad Ruđera Boškovića (1950) a na njegov je poticaj obnovljen Almanah Bošković. Zaslužan je i za osnutak i uređenje spomen-muzeja Ruđer Bošković na otoku Lokrumu (1958) te za osnutak Instituta za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih znanosti JAZU (1960). Organizirao je dva međunarodna simpozija o Boškoviću u Dubrovniku (1958., 1981). Dobitnik je Nagrade vlade FNRJ (1949) i Nagrade za životno djelo (1968). Napisao Uvod u višu analizu (I–II, 1945–46), Ruđe Bošković (I–II, 1968–69). Bio je član JAZU (danas HAZU) od 1931. i Akademije za povijest znanosti u Parizu (od 1960).
